Osuđenici u Crnoj Gori u dilemi rad ili zatvor

Nikšićanka koja je osuđena zbog krivičnog djela neplaćanje alimentacije, pomagala je administraciji i održavala prostorije biblioteke Njegoš i tako umjesto zatvorske odslužila alternativnu, odnosno kaznu rada u javnom interesu, piše Radio Slobodna Evropa (RSE).

Upravo je Evropski komitet za sprječavanje mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg ponašanja preporučio Crnoj Gori da kroz alternativne sankcije smanji prenatrpanost zatvora.

Godinama Crna Gora ima za skoro 50 procenata veći broj zatvorenika od zemalja Savjeta Evrope.

Da je najozbiljnija slabost crnogorskog kaznenog sistema – previše zatvorskih kazni za slučajeve u kojima druge zemlje koriste alternativne, pokazuje istraživanje Centra za istraživanje i monitoring (CEMI).

“Naš kazneni sistem je i dalje dominantno orijentisan ka institucionalnom kažnjavanju, o čemu svjedoči broj kratkotrajnih zatvorskih kazni koji ponekad višestruko premašuje prosjek u zemljama Savjeta Evrope”, navodi se u istraživanju CEMI-ja.

Rad u javnom interesu umjesto kazne zatvora, u Crnoj Gori, može se izreći za lakša krivična djela za koja je predviđena novčana ili kazna zatvora do pet godina.

U Ministarstvu svjesni problema

Ministarstvo pravde usvojilo je, na osnovu preporuka Savjeta Evrope, Strategiju u kojoj se konstatuje problem prevelikog broja zatvorskih kazni.

Direktor Direktorata za izvršenje krivičnih sankcija, Stevan Brajušković za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je zbog višestrukih negativnih posljedica kažnjavanja zatvorskom kaznom, po osuđenog, njegovu porodicu i društvo treba povećati primjenu alternativnih sankcija:

“Takav vid sankcije je korisniji za zajednicu, a djelotvorniji i humaniji za počinioca. Izbjegavaju se negativni efekti zatvaranja, poput osude u društvu, lošeg uticaja drugih osuđenih lica.”

Kao prednost, Brajušković naglašava mogućnost da ova lica nastave školovanje, radni odnos i očuvaju porodične odnose.

Posljednih godina došlo je izvjesnog rasta u izricanju alternativnih sankcija umjesto zatvorskih kazni.

Ipak taj trend se u najvećem dijelu odnosi na godine pandemije kada su tako kažnjavane osobe koji su kršile anti COVID mjere propisane od državnog Nacionalnog koordinacionog tijela.

Ko i kako može alternativno izdržavati kaznu zatvora

Ministarstvo pravde omogućilo je RSE provjeru identiteta ali ne i direktan kontakt sa Nikšićankom s početka priče, proslijedivši im pisanu izjavu u kojoj ona navodi prednosti ovakvog izdržavanja kazne.

Kao najbitnije ističe, što je svakodnevno tokom izvršenja kazne bila sa porodicom i završavala redovne poslove.

Njena kazna od 200 sati koju je izrekao Sud u Nikšiću, trajala je četiri mjeseca. U prosjeku je radila deset dana mjesečno, a na osnovu programa Ministarstva o danima i terminima u kojima je bila obavezna da radi.

Rad u javnom interesu ne može se obavljati kraće od 60 ni duže od 360 sati. Osoba nema pravo na nadoknadu, a uslov za izricanje kazne je pristanak osuđenog.

Ministarstvo pravde osigurava osuđeno lice od povrede na radnom mjestu. Lice ne smije biti upućeno na teške, rizične ili poslove za koje je potrebna kvalifikacija koju nema.

Prema riječima Brajuškovića Ministarstvo je prije osam godina godina potpisalo prve ugovore sa podgoričkim Zelenilom o upućivanju osuđenih na izvršenje kazne rada.

Osuđeni ne znaju ili ne žele ovaj vid izdržavanja

Milan Radović iz Građanske alijanse, koja je istraživala primjenu alternativnih sankcija kaže za RSE da se ovaj vid kazni manje primjenjuje iz dva raloga:

“Veliki broj osuđenih nije bio do kraja upoznat kakav je to mehanizam izdržavanja kazne. A drugo, neka lica koja su tvrdila da su upoznata nijesu željela taj vid sankcije.”

Naglašava da alternativni rad mora biti dobrovoljan jer je prinudni suprotan ljudskim pravima.

“U sudnici to funkcioniše tako što je sudija dužan da osuđeno lice pita – da li želi da kaznu zatvora zamjeni kaznom rada u javnom interesu. I tu nastaje problem jer osuđena lica zbog nedovoljne informisanosti najčešće odbijaju ovaj vid kazne.”

Po njemu nedostaje dobra kampanja koja bi promovisala ovaj tip izdržavanja kazni.

Građani podržavaju zatvorske kazne

I pored negativnih posljedica zatvorskog izdržavanja kazne, poput odvajanja od porodice, prekida školovanja i posla, teškoća u nalaženju novog zaposlenja, negativanog uticaja zatvorenika ali i stigme društva prema onima koji su bili u zatvoru – javnost podržava zatvorsko kažnjavanje.

Iz CEMI-ja, uz to naglašavaju da je veći stepen vjerovatnoće da će osuđeno lice, nakon izdržavanja kazne zatvora, nastaviti da čini krivična djela.

Alternativne sankcije su još i kućni zatvor i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom.

Benefiti i u novcu

Milan Radović ukazuje da bi veće izricanje alternativnih kazni imalo benefite i po državnu kasu:

“To je vrlo koristan sistem za društvo jer su pojedinici u zatvoru na teretu svih građana i države. A kada prihvate rad u javnom interesu onda su vrlo korisni.”

Statistika za 2021. godinu pokazuje da je, izdvajanje iz budžeta Crne Gore po zatvoreniku bilo nešto manje od 30 eura dnevno, što godišnje državu košta deset i po miliona eura, nalazi su CEMI-ja.

Radović ističe i pozitivan primjer osuđenog koji je prihvatio rad u javnom interesu i na kraju dobio zaposlenje u toj kompaniji jer se pokazao kao dobar radnik.

Kako kaže, sistem nije još uvijek zaživio ni kod poslodavaca, koji bi mogli da ponude različite poslove kao rad u javnom interesu.

Posljednja alternativna kazna – rada u javnom interesu, izrečena je dvojici mladića iz Petnjice koji su uklesali svoja imena u unutrašnjost Đalovića pećine, na sjeveru Crne Gore, oštetitivši tako zaštićeno prirodno dobro.

Osuđeni na 180 sati rada u javnom interesu.