PODGORICA: Incident u sudnici: Dajković tukao sam sebe?

“Ja svoj iskaz nisam mijenjao, već sam ostao pri stavu da me više boli to što su me ostavili na pločniku u lokvi krvi da iskrvarim, odbijajući da pozovu hitnu pomoć, nego udarci koje su mi zadali. Takođe, interesantna je činjenica da je Dragović prije 15 dana bio vinovnik još jednog incidenta u klubu Stefan Braun, te da je nakon toga i konačno otpušten, što kazuje da je njegovo siledžijsko ponašanje zapravo kontinuirano.”, kaže se u saopštenju Vladislava Dajkovića Člana IO DEMOS-a i člana UO Pokreta za neutralnost.

Saopštenje prenosimo u cjelosti:

Suđenje optuženima Dragović Dejanu i Ivanović Draženu, koji se sumnjiče da su mi 27. Decembra protekle godine nanijeli teške tjelesne povrede – frakturu nosa, danas je održano iz četvrtog pokušaja.

Očito je da su medijski pritisci urodili plodom da bi se ova dva batinaša konačno pojavila u u sudnici. Suđenje je trajalo skoro tri ipo sata i odlikovalo se brojnim nelogičnostima u iskazima optuženih. Takođe, situacija u sudnici je u nekim momentima bila dramatična i na ivici incidenta jer je advokat optuženih negodovao što ga je moja majka (prim. Aut. Gordana Dajković) ”poprijeko” gledala, pa su intervenisali i sudski policajci koji su smirili strasti.

Njihovi iskazi su u potpunosti promijenjeni u odnosu na iskaze date neposredno nakon prebijanja. Dakle, sada tvrde da sam zapravo ja tukao njih trojicu, a da sam teške tjelesne povrede očito nanio sam sebi. Ove, razumije se, smiješne i neistinite tvrdnje sam decidirano odbacio i ponudio u zamjenu priznanje istih, ukoliko dostave medicinski izvještaj svojih povreda i video snimke, koji naravno ne postoje. Takođe, molbu njihovog advokata da izvede na Sud svjedoke koji bi potvrdili navodnu priču optuženih, odbacio sam kao nesvrishodnu, jer je video zapis misteriozno nestao, tako da su mogli instruisati svoju braću i kumove da potvrde njihovu nadovno istinitu priču.

Ja svoj iskaz nisam mijenjao, već sam ostao pri stavu da me više boli to što su me ostavili na pločniku u lokvi krvi da iskrvarim, odbijajući da pozovu hitnu pomoć, nego udarci koje su mi zadali. Takođe, interesantna je činjenica da je Dragović prije 15 dana bio vinovnik još jednog incidenta u klubu Stefan Braun, te da je nakon toga i konačno otpušten, što kazuje da je njegovo siledžijsko ponašanje zapravo kontinuirano.

Ponavljam, ukoliko je Dragović bio toliko hrabar da zajedno sa obezbjeđenjem bije jednog momka, onda neka bude spreman i da se vrati u svoje bivše radno okruženje – ZIKS – samo ovog puta u svojstvu robijaša. Optimizam da vjerujem u, po mene pozitivan ishod, mi uliva i uvažena Sutkinja Nada Rabrenović u čiji sud bezrezervno vjerujem, te smatram da Dragoviću neće pomoći ni stotinu slika koje ponosno objavljuje sa premijerom Đukanovićem da ne dobije kaznu koju zaslužuje.

U konačnom, zbog ozbiljnosti slučaja i zatvorske kazne koja im prijeti, istakao sam na Sudu da ukoliko mi se desi bilo kakva neprijatnost, ili možda novi napad, odgovorno tvrdim da može biti povezan samo sa ovim slučajem. Vlatko Popović, policajac koji je takođe učestvovao incidentu i pomoćni radnik obezbjeđenja te večeri i dalje nije procesuiran. Na prikupljanju dokaza njegovog učešća i dalje radim, te vjerujem da će i on uskoro biti priveden pravdi, jer ne bi bilo fer da Dragović i Ivanović snose i njegov dio krivice. A to svakako ne bi bilo dobro po ugled Ministarstva unutrašnih poslova, koje je krenulo sa iskorijenjivanjem malicioznih radnji svojih zaposlenih, koje su mu nanijele štetu i poljuljale povjerenje građana u tu instituciju.

Nadam se da će u ovom slučaju ipak pobijediti pravna džava, te da će zatvorskom kaznom batinašu Dragoviću i saučesnicima biti najavljena pravednija i bolja klima po sve neistomišljenike korupcionaško-mafijaškog režima Mila Đukanovića.