PODGORIČKI INDIJCI Kada je trebalo da dosele u Crnu Goru, prvo su dugo tražili na KARTI SVIJETA

Indijci, Ruchu (29) i Shriranga Deshpande (29) već dvije godine žive u Podgorici i, kako kažu, prije nego što su došli, Crna Gora je za njih bila potpuno nepoznato mjesto. 

Šrirang je dobio ponudu da se poslije rada u Indiji i brojnih službenih putovanja u Luksemburg, Čile i Filipine, sa ženom preseli u Podgoricu, kao predstavnik multinacionalne IT kompanije Amdocs.

– Prije nego što smo stigli u Crnu Goru, nismo ni znali za tu državu. Tek kad sam dobio ponudu da tamo radim, uzeo sam kartu svijeta i pronašao je. Istraživali smo o tome koliki su troškovi života, kakvi su okolina, klima i bezbjednost, a pogotovo dostupnost hrane i začina, jer nama je potrebno različitih ukusa da zadovoljimo naša čula ukusa. Prije nego što se potpuno preselili, došao sam ovdje na kratak poslovni put da sve provjerim – ipričao Šrirang za  www.pricesadusom.com 

On je kompjuterski inženjer, a ona ortopedski fizioterapeut, i još uvijek traži posao. Nažalost, nije ga našla zbog nepoznavanja jezika i radne vize. Za sada je domaćica i piše tekstove o zdravlju, koje objavljuje na internetu.

– Odrasli smo i živeli u indijskoj državi Maharashtra, u gradu Akoli. Upoznali smo se na rođendanu zajedničkog prijatelja 2006. godine, a vjenčali 2013. Život ovdje je veoma spor, što može biti i opuštajuće, ali i ponekad dosadno. Ali, to je lijepo iskustvo za nas. Saznali smo mnogo toga o lokalnoj kulturi i stekli nove prijatelje – pričaju.

Kada su iz druge na svijetu najmnogoljudnije zemlje stigli u mali balkansku državu, Šrirang je imao veoma užurban tempo rada i na poslu je provodio i po 13 sati dnevno. Sada je u kancelariji 10 sati, i stiže da ode u teretanu i da uči da igra salsu. Supruga ima više vremena, pa je odlučila da se posveti spremanju indijske hrane.

– Uz porodicu i prijatelje, naša hrana nam najviše nedostaje ovdje u Crnoj Gori. Iako kuvam svakog dana, nemamo gdje da nađemo bilje, sočivo, mahunarke i začine, a nije moguće sve to donijeti iz Indije. Takođe, ovdašnji indijski restoran nije potpuno autentičan. Navikli smo na veoma ljutu i začinjenu hranu, a pošto balkanski specijaliteti nisu uopšte takvi, ne volimo mnogo lokalnih jela. Ipak, meni se dopada svježa riba na obali mora, a suprugu pica. Ima jedan restoran koji obožavamo: Goodfellas – iskrena je Ruča.    

Priznaju da su im porodice i prijatelji iz Indije bili tužni kada su čuli da odlaze hiljadama kilometara daleko od kuće, ali i srećni jer je riječ o novom iskustvu. Iako se ne viđaju često sa sunarodnicima, kažu da je, otkad su se preselili, još osam indijskih porodica našlo svoj dom u Crnoj Gori, i to na istom projektu. Ipak, mnogi su se vratili, tako da ih je u Podgorici trenutno tek nekoliko.    

– U početku smo istražili sva mjesta u Crnoj Gori, a onda smo dobili šengen vizu i putovali po Belgiji, Holandiji, Njemačkoj, Španiji, Italiji, Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji. Planiramo još putovanja ovog ljeta. Što se tiče Crne Gore, meni je omiljena plaža u Ulcinju, a mojoj ženi Plava špilja u Herceg Novom – zaključio je Šrirang.