Italijanski pisac i filozof Umberto Eko preminuo je u petak uveče u 84. godini.
Porodica čuvenog pisca, najpoznatijeg po romanima “Ime ruže” i “Fukoovo klatno”, saopštila je samo kratko da je Eko preminuo kod kuće, ne navodeći više detalja, prenose svjetski mediji.
Za svoj prvi roman “Ime ruže”, koji je napisao 1980. godine, Eko je osvojio niz nagrada, a roman je preveden na 47 jezika i prodat je u više od 30 miliona primjeraka. Samo u Italiji prodato je više od sedam miliona kopija.
Ekovu posljednju kolumnu “Kako bih vladao svijetom” možete pročitati ovdje:
“Mogu da pružim samo polemički odgovor na to šta bih uradio kada bih bio vladar svijeta, jer ne postoji mogućnost da se to dogodi. Kako sam stario, počeo sam da mrzim čovječanstvo, tako da bih ga, ako bih imao apsolutnu moć, ostavio na stazi prema samouništenju – ono bi nestalo i ja bih bio srećniji.
Ljudi poput mene, mi smo intelektualci – mi radimo svoj posao, pišemo tekstove, imamo načine da dignemo glas, da protestujemo, ali ne možemo da promijenimo svijet. Sve što možemo da uradimo jeste da podržimo politiku empatije. Kancelarka Angela Merkel dala je pozitivan primjer kada je ohrabrila njemački narod da ugosti sirijske izbjeglice. Promijenila je imidž Njemaca širom svijeta – niko ih više neće posmatrati kao SS Adolfa Hitlera. To je ono što jedan političar može da uradi.
Mlade ljude treba naučiti da filtriraju i da dovode u pitanje informacije koje dobijaju preko interneta, a ne da ih uzimaju zdravo za gotovo. To nije jednostavno. Ja koristim Vikipediju i znam da mogu da joj vjerujem 99 odsto vremena, ali ljudi su na mojoj strani napisali da sam bio prvo od trinaestoro djece i da sam se oženio ćerkom svog izdavača. Ništa od toga nije istina. Tako da čak i to može da bude predmet manipulacije. Jedan od mojih unuka ima 15 godina i kaže da mnogi njegovi prijatelji vjeruju u teorije zavjere o kojima čitaju na internetu. Ne postoji kontrola kvaliteta – i to je ogroman problem.
Natjerao bih sve ljude da pročitaju sve moje knjige, kako bi postali jednako pametni kao i ja i kako ne bi vjerovali da svijetu treba vladar.
Svaka vlada treba da nastoji da poboljša obrazovanje. Prije Prvog svjetskog rata, svega oko 20 odsto ljudi u Italiji imalo je završenu osnovnu školu. Danas je problem u univerzitetima – rizično je što smo smanjili uslove za upis kako bi što više ljudi dobilo pristup visokom obrazovanju, ali je kvalitet tog obrazovanja istovremeno smanjen. To se desilo u Italiji posljednjih godina i predstavlja pravu tragediju.
Sada su prve tri godine fakulteta previše lake – studenti uopšte ne moraju da čitaju knjige duže od stotinu strana. Oni koji su na vlasti moraju da shvate da je neophodno da budeš izazvan da bi odrastao.
Kada sam ja studirao, čitao sam na hiljade stranica i nije mi ništa bilo! Učenje jezika je jedina stvar koju bih učinio obaveznom u školama. Ako koncept Evrope postoji, onda je on baziran na zajedničkom znanju jezika. U dvije najveće zemlje, Francuskoj i Britaniji, većina ljudi izgleda govori samo svoj maternji jezik. Ne toliko davno, u Engleskoj su ljudi tečno govorili latinski.
Postoji priča o engleskom generalu kojeg su poslali u indijsku provinciju Sind u 19. vijeku, tokom jedne pobune. Da bi se našalio, poslao je telegram u London, sa rječju „Peccavi”, što znači „Zgriješio sam”. Divna stvar nije bila što je mogao da napravi šalu na latinskom, već to što su je njegove kolege u Londonu razumjele.
Moj unuk uči grčki već dvije godine. Možda još ne može da čita Homera u originalu, ali razvio je razumijevanje grčke civilizacije. To je dio nečega što se zove „enciklioza”, što znači „kružno obrazovanje”, a iz te riječi potiče i izraz „enciklopedija”.
Ljudi su religiozne životinje. Psi nijesu religiozni. Istina je da oni laju na mjesec, ali to vjerovatno nije zbog religije. Ljudi imaju tendenciju da traže razlog u situacijama u kojima se nađu. Postoji divna rečenica, pripisana G. K. Čestertonu: „Kada ljudi prestanu da vjeruju u Boga, to ne znači da više ne vjeruju ni u šta; to znači da vjeruju u sve.” Vladar svijeta ne može da eliminiše religiju. Možete da budete ateista ili nevjernik, ali morate da shvatite da većini ljudi jednostavno treba neko vjersko ubjeđenje.
Karl Marks je kazao da je religija opijum za mase – da ona drži narod utišan. Ali ona može da bude i kokain za mase. Ona ima dvostruku funkciju – odgovara na pojedina fundamentalna pitanja i ponekad ih tjera da idu u borbu sa nevjernicima. To je odlika čovječanstva na isti način na koji su ljudi jedina vrsta koja umije da voli.
Na kraju, da sam vladar svijeta, natjerao bih sve ljude da pročitaju sve moje knjige, kako bi postali jednako pametni kao ja i kako ne bi vjerovali da svijetu treba vladar!”
(Nedeljnik/Blic)
Hi there, I enjoy reading through your article post.
I like to write a little comment to support you.
Pretty section of content. I just stumbled
upon your website and in accession capital to assert that I
acquire actually enjoyed account your blog posts.
Any way I will be subscribing to your augment and even I achievement you access
consistently fast.
These are genuinely wonderful ideas in regarding blogging.
You have touched some good factors here. Any way keep up wrinting.
I am curious to find out what blog platform you're using?
I'm having some small security issues with my latest blog and I would like to find something more risk-free.
Do you have any recommendations?
You are so cool! I do not suppose I have read through something like that before.
So wonderful to discover somebody with some genuine thoughts
on this subject matter. Really.. many thanks
for starting this up. This site is one thing that
is required on the web, someone with a little originality!