Tatjana Đorđević – Simić za VOP TV: Novinari u Italiji su moćni, oni pitaju, političari odgovaraju na pitanja (VIDEO)
U proteklih 15 godina u Italiji je medijima uplaćeno više od četiri milijarde evra sa ciljem podsticanja pluralizma, kaže Đorđević - Simić
Tatjana Đorđević Simić, predsjednica Udruženja stranih novinara u Italiji, dopisnica BBC-ija na srpskom i Al Jazeera Blacans iz Italije, kaže u razgovoru za VOP TV, da postoji značajna razlika između medijske slike Italije i Balkana. Po njenim riječima, mediji u Italiji su mnogo više nezavisni, a novinari slobodniji, a jedan od glavnih razloga je finansijska nezavisnost.
“Mediji u Italiji, generalno, nisu u službi vlasti. Medijski radnici su u Italiji još uvijek veoma moćni. Ovdje novinari postavljaju pitanja, a političari odgovaraju. Istraživačko novinarstvo je takođe na visokom nivou. Recimo na RAI, koja je javni servis, već decenijama postoje dvije emisije istraživačkog karaktera, i to je ključ nezavisnog novinarstva. Javni servis, takođe, u svakoj demokratskoj državi treba da bude servis svih građana a ne servis vladajućih struktura”, kaže Đorđević Simić.
Kakav je odnos države prema medijima, da li Italija podstiče medijski pluralizam?
U Italiji medijski pluralizam garantuje i Ustavni sud. Ustavni sud je 2019. godine donio odluku na koji način država treba da podstiče medijski pluralizam. Italija ulaže ogroman novac u podsticanje medijskog pluralizma, pa je tokom poslednjih 15 godina u kase izdavača uplaćeno više od četiri milijarde evra, sa ciljem podsticanja pluralizma, ali bez veće kontrole na koje načine mediji troše taj novac.
Ustavni sud je u toj svojoj presudi iz 2019. godine naveo da pluralizam mora biti zagarantovan nizom mjera i intervencija. Ovaj sud smatra da kako bi se garantovala sloboda informacija i pluralizam moraju se uspostaviti ciljane i konkretne i efikasne intervencije koje garantuju pravo građana na informisanje, daju snagu medijskim kompanijama i medijskim radnicima da ostanu na tržištu, mjere koje zaustavljaju sukob internesa između medija i kompanija, mjere koje štite novinare.
Kako je regulisano pitanje uvrede i klevete?
Za uvredu je novčana kazna od 200 do 2,5 hiljada evra kao i suspenzija sa posla. Za klevetu, osim novčane kazne predviđena je kazna zatvora od dvije do šest godina. To u praksi nije baš tako, procesi traju gopdinama i rijetki su primjeri da je neki novinar završio u zatvoru zbog uvrede ili klevete. Jedini slučaj je proces protiv urednika “Il giornale” Alesandra Salustija koji je zbog klevete osuđen na 14 mjeseci zatvora.
U Italiji, da biste se bavili novinarstvom, morate imati licencu, a slične ideje u Crnoj Gori su odbačene. Kako to funkcioniše?
Novinarske licenece izdaje Udruženje novinara ali svaka od 20 italijanskih regija ima svoje udruženje koje izdaje licence, a novinari moraju imati određeno iskustvo i moraju položiti drđžavni ispit. Dakle, nije dobvoljna samo fakultetska diploma. Postoje i dvije kategorije novinara, profesionalci i publicisti. Licence su u Italiji veoma važne, recimo u dnevnim novinama kao što su “Coriere della sera” ili na RAI ne može raditi neko ko nema novinarsku licencu i ko nije novinar profesionalac.
Da li se sistem licenciranja zloupotrebljava?
Koliko znam nisu postojali značajniji promjeri da je neko neopravdano dobio licencu, da je korumpirao udruženje, to je ovdje vrlo rigorozno.
Kakav je finansijski položaj novinara i da li im garantuje nezavisnost?
Novinar koji ima karijeru preko pet godina u Italiji u prosjeku ima oko 1,9 hiljada eura neto mjesečnu platu. Taj iznos varira od medija do medija. Kada su u pitanju poznati novinari i voditelji, njihovi ugovori podrazumijevaju ogromne cifre i zanimljivo je da to ovdje nije tajna., Jedan od poznatijih voditelja RAI, Fabio Pacio imao je ugovor na dva miliona evra. Novinari su finansijski stabilni i to ne utiče na njihov posao.
Možete li napraviti komparaciju statusa medija u Italiji u odnosu na medije u našem regionu?
Kada je u pitanju finansijski status novinara, u na Balkanu novinari imaju velikih problema s novcem i to je jedan od načina na koji se kontrolišu. Zabrinjava me i uticaj tabloida koji je ogroman koji su postali mainsrtream mediji dok se nezavisni mediji i novinari optužuju da su strani plaćenici i čak im se prijeti i smrću. U Italiji takođe postoje tabloidi, ali oni su na margini i zna se gdje im je mjesto.
Da li postoji sloboda govora?
Postoji, ali ne smijemo zaboraviti da je Italija džava u kojoj je mafija vremenom postala, na neki način, i vladajuća struktura, vladajuća klasa. U Italiji postoji i značajan broj novinara koji živi pod zaštitom.
Da li u Italiji ima senzacionalizma u medijima? Zbog čega danas imamo ovako nizak nivo kulture informisanja?
Mene ozbiljno zabrinjava činjenica u zemljama na Balknu da informacije koje se objavljuju nisu dovoljno provjerene, uglavnom se kopiraju, informaciju koja se često baziraju na greškama… to nije samo slučaj na Balknu, generalno, taj medijski rat inforacija i dezinformacija je prisutan globalno, naročito kada je riječ o nepoznatoj temi kao što je ovaj virus, recimo.
A.K.
VOP TV relaizuje serijal “Nezavisni mediji – slobodni novinari” kroz koji pokušavamo doći do odgovora kako obezbijediti ambijent za snažne nezavisne medije i slobodne novinare, što je jedan od ključnih stubova demokratizacije društva.
