PODGORIČANI IZ ODESE: Kako su se spakovali i DOSELILI, a da nikada nisu vidjeli Crnu Goru!

Rusi iz Odese, Vladimir i Viktorija Simko, spakovali su za nekoliko dana osnovne stvari, prodali automobil, i sa svojom djecom Katerinom i Artemom, prije dvije godine postali stanovnici Podgorice!
Ova priča, naravno, mogla bi da zvuči neozbiljno, da odluci nije prethodila duga i temljna priprema. Vladimir je pomorac i na svojim putovanjima je upoznao kolege iz Crne Gore sa kojima se sprijateljio i koji su mu do detalja pričali o svojoj zemlji, pokazali fotografije, istraživao je na itnernetu.
-Prije dolaska smo, naravno, sve istražili. Kakav je školski sistem, jer imamo dvoje djece, zdravstveno osiguranje, porezi, stanovi za iznajmljivanje. Sestra jednog prijatelja je provjerila oko upisa u vrtić i školu za Katerinu i Artema. Naravno da su naši roditelji bili šokirani kada smo im rekli da smo odlučili da s epreselimo u Podgoricu. Kada smo donijeli konačnu odluku, spakovali smo se za pet dana, prodali automobil i eto nas!, pričaju ovi simpatični Rusi za Portal “Volim Podgoricu”.

Oni naglašavaju da su oduševljeni jer se u Podgorici i Crnoj Gori živi mnogo mirnije i sigurnije nego u Odesi.
-Jedne noći smo šetali i vidjeli djecu kako se u 11 sati uveče igraju ispred svoje zgrade, sami, bez roditelja. To je u Odesi nizamislivo, kaže Vikotorija.
Vladimir priča da ih je na aerodromu sačekao njegov prijatelj, prvu noć su prenoćili kod njega, a već sjutradan su našli u oglasima stan i uselili se.
-Imam ovdje puno prijatelja, pomoraca, ali onih koji to nisu, Đoko Nikolić, Veljko Radulović, Bojan Krivokapić… Ovdje nam se najviše dopadaju ljudi koji su srdačni i prijatni, i priroda koja je predivna, kaže Vladimir. On je u Crnoj Gori položio i vozački ispit, a prva vožnja je bila do – Odese!
-Htjeli smo da putujemo za Odesu kolima, da usput razgledamo, ali to je 1700 kilometara a samo je Viktorija imala dozvolu. Ja nisam bio vozač. Odlučio sam da položim vozački kako bih mogao da je mijenjam u vožnji, priča Vladimir. Vožnju je položio iz prvog puta.
-Kada su čitali rezultate testova, pročitali su imena svih osim moje. već sam mislio da nisam položio, pa sam pitao instrukotra: A ja?! Onda me on pozvao i rekao da sam položio i to sa najviše bodova! Bilo je malo teško zbog jezičke barijere, saobraćajnih znakova, ali sam uspio, smije se Vladimir. Oboje su već sasvim dobro savladali jezik.
Viktorija pirča i kako su bili zabrinuti za maog Artema, kada je prvi put krenuo u vrtić.

-Mjesecima nije u vrtiću izgovorio nijednu riječ. Igrao se sa drugovima i sve je bilo u redu, ali nije pričao. Odjednom je progovorio crnogorski! Vjerovatno je svo vrijeme upijao šta druga djeca govore, sve je razumio, i onda je odlučio da počne da priča, kaže Viktorija.
Dvije godine su boravili u Podgorici, rzmišljajući šta bi počeli da rade, i onda su odlučili da otvore GYRO DRIVE Montenegro u Mall of Montenegro.
-Učinilo mi se da u Podgorici nema dovoljno sadržaja za djecu, da su previše orjentisani na kompjutere i mobilne telefone, i onda smo odlučili da otvorimo nešto gdje bi mogli da se zabave i rekreiraju. Tako je nastao Gyro Drive, kaže Vladimir.
Oni su već učestvovali na nekoliko manifestacija gdje su besplato ustupali svoje simpatične dvotočkaše, a u subotu na platou ispred Mall of Montenegro takođe ih možeti vidjeti na manifestaciji “Dobar dan školo” .
Someone essentially assist to make critically articles I’d state. That is the first time I frequented your web page and to this point? I surprised with the analysis you made to create this actual submit amazing. Magnificent process!