BEĆKOVIĆ O NAJAVI STVARANJA “CRNOGORSKE CRKVE”: Slobodni ste da se brukate, umrla je stara Crna Gora

Komentarišući izjavu Mila Đukanovića o stvaranju crkve pravoslavnih Crnogoraca, akademik Matija Bećković ocjenjuje da su „priče o nekoj autokefalnoj crnogorskoj crkvi toliko originalne da oni nikad ne navode ko je bio patrijarh te autokefalne crkve, kao što i sada imaju nekog kandidata koji je došao iz nekog pozorišta“.

Bećković je podsjetio i da je u Drugom svjetskom ratu, general Šarl De Gol komandovao pokretom otpora u Francuskoj iz Londona i nije slušao Čerčila.

„A Čerčil mu je rekao da ako tako nastavi da će ga on istjerati iz Londona. A De Gol je odgovorio: ‘Slobodni ste da se obrukate’. To bi mogao i mitropolit Amfilohije da odgovori današnjem crnogorskom pjesniku“, rekao je Bećković u emisiji „Oko“ Radiotelevizije Srbije.

Umrla je stara Crna Gora a bez nje se muče Crnogorci. Umrijeće, no će prije toga, sebe i nju obrukati, izjavio je  Bećković, povodom 14. godišnjice crnogorskog referenduma o nezavisnosti.

„Crna Gora slavi 14 godina svoje nezavisnosti, a tako se i ponaša – kao četrnaestogodišnjak. Raspravlja kojim jezikom govori, kojim pismom piše, kojoj vjeri pripada. Brat koji ne vjeruje otima hramove bratu koji vjeruje. Jedna majka rađa dvije nacije, jedan jezik je naš i njihov“, rekao je Bećković.

Prema njegovim riječima, Crna Gora se ujedinjavala i razjedinjavala, prisajedinjavala i odvajala od Srbije, ali Srbija nije u tome učestvovala.

„I taj referendum nije bio za njenu nezavisnost, nego je bio referendum protiv Srbije. I od tada, oni tu borbu protiv Srbije vode iz dana u dan i tako su na kraju došli da Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske crkve nije njihova, nego hoće da osnuju crnogorsku crkvu. A to najviše liči na stihove iz ‘Gorskog vijenca’ kad su oni sagradili onu velelepnu vodenicu, a tek onda sjetili se za vodu“, rekao je Bećković.
Crnogorsko-primorska mitropolija je, sa svojim svetinjama, ono što je probudilo mladi svijet, onaj za koga smo mislili da je toliko indoktriniran i izgubljen i koji je ćutao kad su mu preimenovali jezik, kad su mu ukinuli pismo, kad su falsifikovali cijelu istoriju, a onda se probudio kad su mu dirnuli u njihovu crkvu, vjeru, svetinju, smatra Bećković.

Kako kaže, Crna Gora je remek djelo srpske poezije otkad je Branko Radičević napisao „Crna Gora ponosito stenje, srpske kruno ti drago kamenje“.

„Onda je Laza Kostić kazao da je to okamenjena srpska vjera, neponižena, sirota… Nema, takoreći nijednog srpskog pjesnika koji je nije opjevao. Ovo je jedino vrijeme u koje se o njoj ne pjeva. Umrla je stara Crna Gora a bez nje se muče Crnogorci. Umrijeće, no će prije toga, sebe i nju obrukati“, kaže Bećković.