BROJ ZARAŽENIH RASTE: Evo koliko je inficiranih sa HIV-om u Crnoj Gori

Ona je precizirala da ovi podaci, iako nezvanični (statistika za javnu publikaciju ažurira se tek pred 1. decembar), ukazuju na trend rasta oboljelih. Prošle godine u našoj zemlji sa HIVomje živjelo 145 osoba.

Marjanović je upozorila i da inficirani od HIV-a ne mogu da dođu do neophodnih ljekova, te da nadležni hitno riješe taj problem.

“Najaktuelniji problem osoba sa infekcijom HIV-a je nestašica određenih ljekova. Odgovorni kažu da je razlog čisto administrativne prirode, jer su ljekovi obezbijeđeni besplatno na račun Fonda za sve crnogorske državljane. No, bez obzira na to što je uzrok nestašice, vaj problem se hitno mora rješavati jer su ovi ljekovi esencijalnii nema ih u slobodnoj prodaji. Nema ih ni u svimapotekama, a moraju da se uzimaju doživotno”, naglašava Marjanović.

Koliko je ova terapija neophodna pacijentima, prema riječima sagovornice Pobjede, govori i to što ti nedostajući ljekovi sprečavajurazmnožavanje virusa.

“Pored toga što su ovi antiretrovirusni ljekovi prepoznati kao vrlo moćni u sprečavanju razmnožavanja virusa, oni na taj način smanjuju infektivnost kod inficiranih osoba i djeluju na neki način i kao preventiva za prenošenje infekcije”, istakla je Marjanović.

Ona je podsjetila da oboljeli u našoj zemlji koji su osiguranici Fonda za zdravstveno osiguranje imaju pravo na dijagnostiku HIV infekcije i kliničkih parametarainfekcije, propisivanje terapije i kontrolu kod infektologa kao i redovne preglede odgovarajućih specijalista.

Oboljelima od HIV-a i AIDS-a velika je podrška i Savjetovalište koje se nalazi pri Institutu za javno zdravlje u kojem svaki dan u toku radnog vremena i dva dana u nedjelji od 16 do 20 sati mogu besplatno i anonimno da se testiraju. Međutim, ako se potvrdi pozitivni test, osoba ne može da se anonimno liječi.

Nedjeljno, kaže Marjanović, savjet potraži od 15 do 20 osoba. Iz razgovora sa klijentima može se, kaže, zaključiti da se na testiranje odlučuju lako, ali da im treba vremena da se uhvate u koštac sa mogućim rezultatom.

“Često nam klijenti kažu „Svratio sam onako“, „Prolazila sam tuda, pa rekoh da svratim“, „Čuo sam za vas preko radija, TV …pa kao hajde da dođem na testiranje“. Istina je uvijek drugačija, da naši klijenti mnogo razmišljaju o mogućim posljedicama na život u slučaju da dobiju pozitivan rezultat. Razmišljaju koliko će to promjena da dovede, koliko će osoba da povrijedi, štete da nanese… Mnogo više razmišljaju o tome da nijesu slučajno još nekom prenijeli infekciju. Često postoji više brige za one najbliže nego za sebe”, navodi Marjanović.

U situacijama kada su rezultati testa pozitivni tada, kaže ona, dolazi do izražaja povjerljivost informacija kojom „želimo da zaštitimo duševni mir pacijentai njegove porodice, zato što HIVdijagnoza dovodi do velikih promjena u životu, a ne samo u zdravlju pacijenta.

“Nezaštićenost povjerljivostiličnih podataka nerijetko je i glavni uzrok nekontrolisanja infekcije od strane ljekara infektologa pošto pacijenti odbijaju liječenje zbog koga bi usljed širenja informacija mogli da imaju problem u porodici, na poslu, školi”, kazala je Marjanović.

Nemogućnost planiranja porodice

Marjanović kaže da je informisana da pacijenti koji su HIV pozitivni ne mogu da ostvare pravo na potomstvo u Crnoj Gori, jer nema raspoloženih ljekara koji bi omogućili bezbjednu oplodnju (bilo inseminacijom bilo vještačkom oplodnjom), zatim koji bi vodili trudnoću, obavili carski rez i porođaj.

“Uz sve ove činjenice pacijenti se jako plaše širenja glasina i iznošenjainformacija o statusu,tako da se radije odlučujuza planiranje porodice ipotomstva u zdravstvenimustanovama van Crne Gore.Međutim, rijetki mogu sebida priušte da u inostranstvuobave procedure stvaranjapostomstva, iz tih razloga je neophodno da se napravibar jedan tim ginekologa,pedijatara, babica i infektologana nivou Crne Gorekoji će se baviti ovom problematikom”, naglasila je Marjanović.

U posljednjih pet godina nijedno dijete nije inficirano

U registru oboljelih, prema riječima naše sagovornice, nema nijednog djeteta koje je inficirano od HIV pozitivne majke u posljednjih pet godina.

Od početka epidemije kod četiri mališana čije su majke bile HIV pozitivne pronađena su antitijela ove infekcije.

“Podaci o svim testiranim trudnicama nijesu dostupni. Dostupan je samo podatak da su od početka epidemije 1989. godine kod četvoro djece HIV pozitivnih majki pronađena antitijela na HIV”, kazala je Marjanović.

Ona je podsjetila da se izuzimajući dobrovoljne davaoce, najviše testiraju ambulantno-bolnički pacijenti koji to rade na zahtjev ordinirajućih ljekara u dijagnostičke ili preoperativne svrhe.