CRNOGORAC VOLI DA EKSPERIMENTIŠE: Od RAKETNOG ŠPORETA do kuće od slame

Ovaj skromni Bjelopoljac na početku razgovara odmah je podvukao ”da se zna, nijesam ništa izmislio, ideje nalazim na internetu i radim ih na svoj način i s materijalima koji su mi dostupni”.

Iako ga nije izmislio, jedan je od rijetkih u Crnoj Gori koji je napravio na svoj način raketni šporet.

Vođen parolom minimalni napori a maksimalni rezultati počeo je da istražuje i tako je na internetu pronašao kako funkcioniše ovaj šporet.

“Šalu na stranu, istražujem kako uštedjeti i ne koristiti više nego što je potrebno”, jasna je računica ovog Bjelopoljca.

Istražujući na Vikipediji pronašao je da je raketno ložište osmislio Dr. Larry Winiarski 1980, a postoji, kaže podatak i da su plemena u Africi koristila takav sistem i prije 500 godina.

“Princip sagorijevanja kod raketnog ložišta je kao kod peći na pelet, s tim što se u raketnom ložištu koriste tanka drva (letvice, pruće, stare pritke …) koja mogu da budu dužine koliko je visok plafon, i kako sagorijevaju tako upadaju u ložište. Zbog velikog dovoda vazduha i pošto samo jedna strana drveta sagorijeva postoji i primarno i sekundarno sagorijevanje, na izlazu se stvara bezbojan dim, a temperatura u ložištu je oko 400 stepeni”,  objašnjava  za portal Antena M Cvišić koji je koristio za grijanje raketni šporet dvije sezone.

“Kupovao sam sa brenti gdje režu dasku – okorke, jedna bala tih okoraka je bila pet eura i ja sam trošio četiri bale za sezonu. To ispada grijanje za 20 eura, a grijao sam 30 kvadrata.  Taj sistem sam malo preradio i dodao bojler i grijao vodu. Sa ekonomske strane velika je ušteda”.

A, onda su se vremenom pokazale i mane ovog sistema, priča Cvišić.

“Raketni šporet koji se koristi za zagrijavanje prostora ima iza lozišta termo – akumulacionu masu, koja akumulira toplotu danju dok se loži, a noću vraća tu toplotu i zagrijava prostoriju. Sistem za pečenje i kuvanje ima odmah iza ložišta ploču ili pekaru. Taj sistem koristio sam za grijanje, ali pošto nijesam imao termo – akumulacionu masu, dok ložim toplo je i čim prestanem soba se ishladi. Drugi problem je bio što nijesam napravio držač za drva kad sagori jedan dio samo upada u ložište, tako da sam morao na svakih pola sata da pomjerim drva da upadnu u ložiste, to je zamorno i dosadno. Taj problem nijesam riješio”, tada je i Cvišić odustao od raketnog šporeta koji je, inače trebalo ovako da izgleda sa krevetom za sjedjenje ispod kojeg prolazi solundar i sve se to grije.

Ali pojavila se nova ideja! Ukoliko uspije da je spovede u djelo, u Bijelom Polju biće i prva kuća od slame.

Kanton Glarus, Švajcarska

“Vidio sam da u Švajcarskoj  postoje kuće od slame, gdje su podovi, zidovi i plafon ispunjeni slamom i nema potrebe za dogrijavanjem zimi. To je za sada samo ideja”.

No, dok ne “nikne” kuća od slame u Bijelom Polju, Cvišić se na drugi način bori protiv “debelog” minusa.

“Odlučio sam da poradim na izolaciji kuće i da nabavim običan šporet. U međuvremenu drug mi je ponudio staru ciglu koju je imao i tako sam odlučio da ozidam šporet. Posle dvije sezone mogu da kažem da je to najbolja stvar što se tiče grijanja koju sam napravio”.

Šporet ima sve kao i obični – pekaru za pečenje i ploču za kuvanje, objašnjava Cvišić.

“Što se tiče uštede, duplo manje drva troši od običnog. Prošle zime sam mjerio i od 15. oktobra do 15. marta potrošio sam tri metra drva za površinu od 30 kvadrata”, zadovoljan je Cvišić koji je ozidao šporet i svom drugu, a kaže i da se ljudi interesuju preko fejsbuka.

Mnogi Crnogorci bi vjerovatno u ovim zimskim danima pozavidjeli Cvišiću na temperaturi u domu, a Italijani bi možda imali razlog za nešto drugo.

“U pekaru sam stavio kamen na koji pečem hljeb. Pecem vrhunske pice, bar tako kažu”, priča nam Cvišić koji će još da poradi na ozidanom šporetu ne bi li ga još bolje poslužio.

“Što se tiče pečenja u pekari, sa jednim loženjem mogu da ispečem ručak, kad zatvorim cug (otvor za vazduh) pet – šest sati hrana se krčka u pekari. Na proljeće planiram da zidam novi šporet sa novom pekarom od debljih materijala.  Da vidim da li može hrana sa jednim loženjem da se krčka desetak sati, da dobijem ukus kao da je pečeno ispod sača, samo u modernoj verziji i sa mnogo manje drva”.

Pohvalio nam se Cvišić i sa još nekoliko stvari koje je, kaže napravio za svoj merak.

“Crnogorski merak bicikl”,  chooper i ležeći.

Kako mu je izazov da od starih stvari koje ljudi bacaju pravi nove, u kolekciji ovog Bjelopoljca našli su se satova od starih gramofonskih ploča, a napravio je i mobilni gramofon.

“Gramofon je za telefon, koristimo ga za pustanje muzike za ples”, objašnjava Cvišić  koji nam je za kraj otkrio još jedan “izum”.

A on bi, kaže kroz osmijeh trebalo da se nađe, zlu ne trebalo uvijek pri ruci pripadnicama nježnijeg pola.

(Jelena Ćetković/Antena M)