ŠAMPIONKA Milica Mandić otkriva recept za sreću: Samosažaljenje je najgora stvar!

Mlada srpska tekvondo reprezentativka je sa samo 20 godina sa najvišeg postolja na Olimpijskim igrama u Londonu pjevala srpsku himnu, noseći oko vrata prvu zlatnu medalju za Srbiju

Kada je prije 4 godine Milica Mandić (24) krenula iz Beograda na Olimpijske igre u Londonu, ispraćena je skromno od strane svoje porodice i prijatelja, i uz bezrezervnu podršku svih u njenom tekvondo klubu „Galeb“. Iako je i do tada osvajala medalje na velikim evropskim takmičenjima, u medijima njen sport nije bio dovoljno zastupljen, a onda se sve promijenilo iz korijena.

Milica je sa samo 20 godina sa najvišeg postolja u Londonu pjevala srpsku himnu. Bila je to prva zlatna medalja otkako Srbija učestvuje kao samostalna zemlja na ovom takmičenju. Nakon toga počelo je i ogromno interesovanje djece, ali i odraslih za tekvondo. Svjetski uspjeh nije je uopšte promijenio, već se ona i dalje bori istim žarom kako u sportu, tako i u životu.

Krajem 2012. godine Olimpijski komitet Srbije ju je proglasio za najbolju sportistkinju, a naredne godine osvojila je zlatnu medalju na Otvorenom prvenstvu Španije u Alikanteu, kao i srebrnu medalju na Mediteranskim igrama u Mersinu. Uspjehe je nastavila da ređa i 2014. godine, kada je dodala još jedno srebro u nizu i to na Evropskom šampionatu u Bakuu. Prošle godine, nažalost, imala je nekoliko povreda. Međutim, i uprkos tome osvojila je bronzanu medalju na Grand pri-ju u Mančesteru.

I dalje se druži se sa istim ljudima, ima ista interesovanja, a za Stil je otkrila čemu duguje svoju skromnost, uprkos do sada neviđenom uspjehu u srpskom tekvondou.

Uvijek vesela praznična atmosfera, pokloni i poneka tuča sa sestrom oko čokolada.

Tokom ovog perioda jedni drugima želimo srećnu Novu godinu. Šta za Vas predstavlja sreću kada je želite drugima?

Ono što želim sebi, uvijek želim i drugima. Zdravlje, sreću, ljubav, uspjeh i mnogo lijepih trenutaka.

A šta je sreća za Vas lično?

Da su ljudi koje volim zdravi, srećni, nasmijani. To je moja najveća sreća!

Svi mi imamo dobre i loše dane, ali Vas uvijek viđamo nasmijanu. Koji je Vaš „tajni recept“ za dobro raspoloženje kada vam naiđe težak period (kao što su, na primjer povrede kojih je nažalost bilo prošle godine)?

Trudim se da uvijek budem nasmijana i pozitivna. Samosažaljenje je najgora stvar koju mogu da uradim sebi. Naravno da ima i dobrih i loših dana, ali stalno pokušavam da izvučem najbolje iz svega. Tu su naravno i meni bliski ljudi koji mi poprave dan i raspoloženje, jer su oni moja najveća podrška i oslonac.

Pripreme za odbranu olimpijskog zlata u Rio de Žaneiru su uveliko počele. Koliko su vam intenzivni treninzi sada, pošto se zna da ste za Olimpijske igre u Londonu prije četiri godine maltene spavali u tekvondo klubu „Galeb“?

Nakon kvalifikovanja, imala sam pauzu do 2. januara i tad sam počela sa treninzima. Polako dižem formu, za mjesec dana počinjem sa turnirima, i oni će mi služiti kao provjera. Trener Dragan Jović rukovodi pripremama, ali ne sumnjam da će ponovo biti spavanja u klubu jer je to simulacija takmičarskog dana. Koliko god bile teške pripreme, radujem im se jer naš tim čeka težak i lijep izazov.

Foto: Kurir / Marina Lopičić

Kada ste prije 4 godine osvojili to zlato, nastalo je ogromno interesovanje za tekvondo, što nije bio slučaj ranije. Koliko Vam znači to što ste lično doprinijeli popularizaciji svog sporta u Srbiji?

Treneru i meni je i bio cilj popularizacija tekvondoa. Trudili smo se da uvijek pričamo o našem sportu, koliko je značajan.

Knjige su Vaša velika ljubav. Da li možete da preporučite neku Vama zanimljivu literaturu?

Na poslednjem putovanju ovu knjigu mi je preporučila klupska koleginica Tijana Bogdanović, ja je preporučujem Vama – „Zovem se sjećanje“ od En Brešers.

Foto: Kurir / Marina Lopičić

Jedna ste od najljepših sportistkinja. Bez čega ne možete da zamislite njegu lica i tijela?

Nemam neku posebnu njegu, ali se trudim da mi koža uvijek bude hidrirana, mlijeko za tijelo, i neka krema za lice. A što se tiče kose, maska jednom nedeljno.

Da li pratite modne trendove i šta najviše volite da nosite?

Volim da pratim, ali na kraju uvijek nosim nešto u čemu se ja najljepše osjećam. Treninzi mi ne dozvoljavaju baš da se sređujem stalno, ali uvijek iskoristim priliku kad je imam da obučem neku haljinu i štikle.

Svjetski uspjeh Vas nije iskvario, i dalje o Vama govore kao o veoma skromnoj djevojci. Sigurno je bilo dosta izazova, pa kako ste im odoljeli?

MIislim da su moji roditelji najzaslužniji za to! Uvijek su se trudili da me uče pravim vrijednostima, i izvedu na dobar put. Pored takvih roditelja i prijatelja koje imam, bilo je lako odoljeti izazovima.

Foto: Kurir / Nemanja Pančić