A da napravimo Goli otok za neposlušne medije, nevaspitane građane i sve koji misle svojom glavom?

Piše: Vesna Radojević, osnivač i urednik Prvog nezavisnog portala glavnog grada Volim Podgoricu

Poslanica DPS-a Dragica Sekulić presavila je tabak i tužiće, ravno, 381 crnogorskog građanina i građanku koji su na Fejsbuku komentarisali njen stav o najavi ministra ekonomije Jakova Milatovića da će mladi bračni parovi koji u toku ove godine dobiju prinovu, dobiti državnu pomoć u iznosu od 500 odnosno 1.000 eura, zavisno od opštine u kojoj žive.

Svi, ili gotovo svi mediji u Crnoj Gori su objavili njen stav da, citiram, “…Interesuje me da li je neko provjerio u tim opstinama ima li ginekologa, možes li dostojanstveno otici u dom zdravlja a da vas ne pregledaju sve na gomilu kao stoku…Mozes biti sve sto zelis ali, ipak, ako izaberes da rodis u odredjenoj opstini dobices 500/1000 eura, uz blagoslov popa… malo li je na ovu skupoću…” Ovo je samo dio.

Šta mislim o neprimjerenim komentarima, ali i političkom djelovanju poslanice, i bivše ministarke Sekulić, i njeniih ideoloških istomišljenika u protekle tri decenije, već sam jasno rekla OVDJE. 

Uvredljive komentare po ličnom osnovu, govor mržnje, prijetnje, odmah po saznanju, uklonili smo sa FB stranice VOP-a. Problem su, po sudu poslanice Sekulić, i političke ocjene njenog stava, a aktivnosti koje je preduzela, lično i preko poluga već dobro nam poznate mašinerije, impliciraju da bilo kakvo izricanje političke kritike, naročito ako dolazi od ogorčenih, nevaspitanih i needukovanih građana, neuglađenim i svakodnevnim njihovim rječnikom, onih koji najviše trpe strašne posljedice trodecenijskog djelovanja političke strukture kojoj pripada, treba najstrože sankcionisati. Betonjerka, po džepu, zatvor! Nema milosti!

Ne vrijeđa poslanicu činjenica da je dobro plaćaju upravo ti nevaspitani građani, kako bi radila da oni žive bolje. Smeta joj kad se usude da kažu, zaista neuglađeno, da oni, ne samo da ne žive bolje, već žive na ivici ljudskog dostojanstva.

Poslanica Sekulić će, pored, ravno 381 ogorčenog građanina i građanki, tužiti i samo jedan, jedini, medij – Prvi nezavisni portal glavnog grada Volim Podgoricu. 

Pretragom komentara ovog političkog stava poslanice Sekulić na Fejsbuk stranicama brojnih drugih medija u CG došla sam do zanimljivih podataka – gotovo na svakoj zvaničnoj FB stranici CG medija, pa i onih koje je upregla u pokušaj obračuna sa VOP-om, našla sam gotovo identične komentare. Na stotine njih (i skrinšotovala, kao dokazni materijal za eventualni sudski postupak). Ali poslanicu Sekulić, oni ne vrijeđaju. Vrijeđaju je isključivo komentari na FB stranici Portala Volim Podgoricu. 

Jednom, kako kaže njen asistent u ovoj akciji, građanski aktivista, gospodin Aleksandar Zeković, “malom” portalu, kojeg sam uzaludno pokušavala da informišem da VOP, sa pola miliona čitalaca i sedam miliona otvorenih stranica mjesečno, nije “mali”, i da je ključni problem upravo što nismo “mali” ali smo – nezavisni. 

A kao nezavisni, prepušteni smo sami sebi. I tako već 10 godina.

Nemam aposolutno nikakvu dilemu da je cilj ove “akcije” uništenje jednog od rijetkih preostalih nezavisnih i “neposlušnih” medija u Crnoj Gori. Nemam aposolutno nikakvu dilemu da su dolazeći lokalni izbori u Podgorici, odredili tajming ove sinhronizovane akcije struktura koje, nipošto, ne žele da izgube vlast u Glavnom gradu. 

Kada bih se služila metodama poslanice Sekulić, i tražila zaštitu i podršku raznih nevladinih organizacija, ambasada, fondacija, iz punih usta bih rekla da je ovo samo nastavak šikaniranja i diskriminacije koje traje već 20 godina, jedne žene, samohrane majke, nepodobne novinarke. Ovo je, kada bih se služila metodama poslanice Sekulić, samo nastavak pokušaja da se, udarcima na moju elementarnu egzistenciju, udarcima na egzistenciju moje djece, dovdem “k poznaniju” ko je gazda u kući!

Počev od toga da sam, odlukom nekih eksponenata tog režima, svojevremeno, bila, i bukvalno, na ulici sa dvoje predškolske djece i starom majkom. Preko toga da je korumpiranom pravosuđu – izvinjavam se čestitim sudijama i tužiocima – trebalo 15 godina (slovima: petnaest) da donese pravosnažnu presudu kako bi moja djeca imala alimentaciju od 100 eura (slovima: stotinu), preko toga da su me službe na čijem je čelu tada bio, sada poslanik, gospodin Duško Marković, uhodile, zbog medijskih objava, do svojevremenih upozorenja iz kancelarija Glavnog grada da medij čiji sam osnivač “ne smije” da nosi u nazivu “glavnog grada” i prijetnji tužbom…Ima toga još. 

Nisam čak ni ljuta na neke “nevladine strukture” i “borce za građanske slobode”, na neke persone koje sam držala za “prijatelje”, pa ni na takozvane “kolege” koji su se uključili u organizovanu hajku na mene i medij koji vodim. Iskreno ih žalim.

Tražiti “nesaradnju” i distanciranje od ovog medija, slati na različite adrese dopise, kojima se, podmetanjima, izmišljotinama i beskrupuloznim lažima, pokušava diskreditovati jedan od rijetkih, istinski nezavisnih medija u Crnoj Gori, i ja kao njegov urednik, je posao koji zahtijeva, ili, dobru platu, ili ogromne količine zlobe, pakosti, zavisti i podaničke svijesti.

Zanimlljiv je sinhonicitet sa izjavom, vjerovatno, budućeg premijera, gospodina Dritana Abazovića da će, kako kaže, raditi na “uvođenju državnih mehanizama za kažnjavanje medija”, ali smo ostali uskraćeni za informaciju da li računa i na podršku međunarodne zajednice.

Možda da razmisli crnogorska politička elita da napravi Goli otok za neposlušne medije, nevaspitane građane i sve koji misle svojom glavom?

Možda Sveti Stefan nije loša ideja? Ionako trenutno ničemu ne služi, a teško je i pobjeći.

P.S.

Kada smo već kod Fejsbuka, ukucah “Dragica Sekulić” i – hvala onome ko je izmislio internet – evo samo dio rezultata: